Triton: kroćenje antičkog čudovišta

Triton je Neptunov sin, ljudska figura u svom gornjem dijelu, dok u donjem, ispod pojasa od akantova lišća, ima «kitovo obličje» kako kaže Vergilije, odnosno završetak u obliku morske zmije, kako je najčešće prikazivan u grčkoj umjetnosti, još od arhajskog doba. Kao i sva poluantropomoforna bića grč...

Full description

Permalink: http://161.53.241.124/Record/ffzg.KOHA-OAI-FFZG:320160/Details
Matična publikacija: Metamorfoze mita: mitologija u umjetnosti od srednjeg vijeka do moderne
Zbornik Dana Cvita Fiskovića IV
Glavni autor: Milinović, Dino (-)
Vrsta građe: Članak
Jezik: hrv
LEADER 02724naa a2200193uu 4500
008 131121s2012 xx hrv|d
035 |a (CROSBI)653534 
040 |a HR-ZaFF  |b hrv  |c HR-ZaFF  |e ppiak 
100 1 |9 531  |a Milinović, Dino 
245 1 0 |a Triton: kroćenje antičkog čudovišta /  |c Milinović, Dino. 
246 3 |i Naslov na engleskom:  |a Triton: the Taming of the Monster 
300 |a 77-90  |f str. 
520 |a Triton je Neptunov sin, ljudska figura u svom gornjem dijelu, dok u donjem, ispod pojasa od akantova lišća, ima «kitovo obličje» kako kaže Vergilije, odnosno završetak u obliku morske zmije, kako je najčešće prikazivan u grčkoj umjetnosti, još od arhajskog doba. Kao i sva poluantropomoforna bića grčke mitologije, i Triton je divlja, neukrotiva priroda, koja uzmiče ispred olimpskih bogova, poglavito, čini se, ispred Dioniza. Kao i brojni drugi figuralni motivi antičke umjetnosti (eroti, satiri, nimfe) koji će tijekom 15. i 16. stoljeća postati omiljeni leit-motiv klasične obnove, i Triton je čest u djelima renesansnih umjetnika. Ovaj rad nastoji ustanoviti da li, i u kojoj mjeri, umjetnost razdoblja renesanse na tlu Hrvatske pokazuje interes za taj motiv i u kojoj mjeri ga koristi kao jednostavni dekorativni citat all'antica, odnosno u kojoj mjeri prepoznaje semantička značenja koja se vezuju uz Tritone u razdoblju antike. Tako se navode poznati primjeri iz helenističke i rimske umjetnosti (npr. «Oltar Domicija Ahenobarba»), pri čemu dolazi do izražaja povezanost Tritona s javnom, u smislu trijumfalnog, odnosno zagrobnom skulpturom, u smislu eshatološkog elementa, u onoj mjeri u kojoj ovaj posljednji možemo prepoznati na skupini tzv. Meerwesen sarkofaga iz 2. i 3. stoljeća. Uspoređujući likovno i književno stvaralaštvo (poezija Dubrovčanina Ilije Crijevića), nastoji se razmotriti paralelizam u odnosu na posezanje i sustavno korištenje opće poznatog antičkog motiva u humanističkoj kulturi naših prostora, poglavito istočno jadranske obale. Pritom se i u književnom i u likovnom stvaralaštvu može govoriti o «kroćenju» antičkog čudovišta, odnosno o interpretaciji koja u obzir uzima divlju, nagonsku prirodu mitološkog bića i njegovu novu, pripitomljenu narav, kao dokaz blagotvornog utjecaja kršćanskog nauka. 
536 |a Projekt MZOS  |f 130-1300620-0621 
546 |a HRV 
690 |a 6.05 
773 0 |t Metamorfoze mita: mitologija u umjetnosti od srednjeg vijeka do moderne  |d Zagreb : Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2012.  |k Zbornik Dana Cvita Fiskovića IV  |h 14  |n Milinović, Dino i Belamarić, Joško  |z 978-953-7875-01-5  |g str. 77-90 
942 |c POG  |t 1.08  |u 2  |z Znanstveni 
999 |c 320160  |d 320157